Vrijedi ipak zamisliti još jednoga gosta. Radi nekoliko ulica dalje, danas bi pojeo nešto kuhano, a za vaš restoran nikad nije čuo. Ne prati vašu stranicu i ne zna što treba upisati da bi pronašao baš vas.
Kako do njega dolazi današnji meni?
To je korisnije pitanje od rasprave treba li restoran biti na Facebooku. Ako vam Facebook donosi goste, nema razloga odreći ga se. Pitanje je može li vaš ručak biti dostupan i izvan kruga ljudi koji već znaju gdje se dobro jede.
Meni za poznatoga i meni za novoga gosta
Stalni gost dolazi s predznanjem. Zna gdje ste, kakve porcije poslužujete i otprilike kada treba doći. Za njega je fotografija današnje sarme možda dovoljna informacija.
Novi gost mora složiti cijelu sliku. Gdje je restoran? Vrijedi li ponuda danas? Koliko stoji ručak s prilogom? Može li doći pješice? Je li za stol potrebno nazvati?
Kad te odgovore razbacamo po fotografiji, opisu profila, staroj objavi i komentarima, gost ih mora sam povezati. Možda hoće. Ali smislenije je omogućiti mu da ih vidi zajedno, prije nego što ode tražiti drugo mjesto.
To nije poziv da napišete dulji oglas. Često treba učiniti upravo suprotno: maknuti suvišne rečenice i jasno napisati jelo, cijenu, datum i adresu.
Facebook može ostati tamo gdje jest
Facebook nije zatvoren krug: novu publiku mogu donijeti dijeljenja i preporuke. I Meta objašnjava da preporuke mogu uključivati sadržaj stranica koje osoba ne prati. No restoran ne mora sav posao upoznavanja novih gostiju osloniti na jedan kanal.
Razmislite o razlici između osobe koja usput vidi fotografiju ručka i osobe koja upravo traži gdje će jesti. Obje mogu postati gosti, ali u tom trenutku trebaju različite informacije. Prvoj fotografija može pobuditi interes. Drugoj trebaju odgovor, cijena i put do stola.
Zato isti meni ima smisla objaviti tako da bude koristan i za pretraživanje. Facebook objava ostaje za komunikaciju i dijeljenje, a aktualna ponuda dobiva mjesto na kojem je može otvoriti i netko tko tek upoznaje restoran.
Prije novoga kanala provjerite ono što već imate
Za početak provjerite pet podataka koje treba sadržavati dnevni meni.
Počnite od vlastitog Google profila. Jesu li adresa i radno vrijeme točni? Vodi li poveznica na meni koji se može pročitati na telefonu? Razlikuje li se vrijeme posluživanja gableca od vremena zatvaranja lokala?
Google u svojim uputama za lokalno pretraživanje preporučuje potpune i ažurne podatke. Položaj u lokalnim rezultatima ovisi i o relevantnosti, udaljenosti i prepoznatljivosti poslovanja. Uređen profil zato nije jamstvo prvoga mjesta, ali je razuman dio osnovnog posla.
Za to ne treba svaki tjedan nova marketinška ideja. Treba dogovor tko provjerava informacije i gdje se nalazi posljednja verzija ponude. To može biti manje zanimljivo od snimanja videa, ali gostu koji je gladan pogrešna adresa neće biti simpatičan detalj.
Što bi dodatni kanal morao opravdati
Prije nego što platite novo
predstavljanje restorana, tražite da vidite kako će izgledati vaš stvarni meni. Ne ogledni restoran s izmišljenim jelima, nego vaša ponuda na telefonu koji držite u ruci.
Zatim pogledajte koliko je posla potrebno da taj prikaz ostane točan. Tko unosi promjenu cijene? Što se događa kad nekog jela više nema? Možete li iskoristiti fotografiju ili PDF koji već pripremate?
Dobargablec je zamišljen kao takav dodatni kanal: mjesto za pronalazak dnevne ponude, a ne zamjena za kuhinju, osoblje ili odnos sa stalnim gostima. Na stranici za restorane prikazani su način objave i aktualni uvjeti. Prije aktivacije vrijedi provjeriti odgovara li taj postupak vašem radnom danu.
Na kraju se broje gosti, a ne samo otvaranja
Pregled menija može pokazati interes. Klik na rutu pokazuje drugu radnju. Nijedno od toga samo po sebi nije dokaz da je netko došao i platio ručak.
U malom restoranu korisno je krenuti jednostavno: novoga gosta pitati kako je saznao za vas i bilježiti odgovor bez osobnih podataka. Usporedite ga s izvještajem kanala, odvojite prvi dolazak od povratka i pratite koliko vas održavanje ponude stvarno opterećuje. Ni takva evidencija ne daje savršenu atribuciju, ali je poštenija od pretvaranja svakog klika u prodanu porciju.
Ne treba svakome još jedna pretplata. Restoranu koji dodatnu potražnju želi i može poslužiti treba jasan odgovor na ono prvo pitanje: kako će ga danas pronaći čovjek koji još ne zna njegovo ime?